Od Pittsburgha do Clevelenda: Iseljenici u SAD-u gaje čvrste veze s domovinom

Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sc. Ivan Tepeš boravio je tri tjedna u SAD-u gdje se susreo s čelnicima Hrvatske bratske zajednice te obišao hrvatske iseljeničke zajednice u Clevelandu, Pittsburghu i Chicagu s ciljem učvršćivanja, obnavljanja i uspostavljanja veza HMI-ja s iseljeništvom te detaljnijeg uvida u bogate arhive HBZ-a u Pittsburghu. Za Maticu donosi najzanimljivije detalje s putovanja.

Nakon završetka pandemije koronavirusa aktivnosti iseljeničkih organizacija i Hrvatske matice iseljenika (HMI) nastavile su se povećanom dinamikom. U tom smjeru Hrvatska matica iseljenika ove godine pojačala je i prisutnost među iseljenicima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ravnatelj Mijo Marić sudjelovao je na 55. godišnjem „Tamburitza Festivalu“ Hrvatske bratske zajednice (HBZ) u Indianapolisu od 7. do 9. srpnja 2023., gdje se razgovaralo i o organizaciji Tamburaškog festivala HBZ-a koji će se u lipnju 2024. održati u Zagrebu i kojemu HMI organizacijski daje velik doprinos.

Nastavak djelovanja HMI-ja u SAD-u nastavljen je krajem rujna i početkom listopada kada sam se uputio u SAD zbog obilaska hrvatskih iseljeničkih zajednica u Clevelandu, Pittsburghu i Chicagu s ciljem učvršćivanja, obnavljanja i uspostavljanja veza HMI-ja s hrvatskim iseljeničkim zajednicama te detaljnijeg uvida u bogate arhive HBZ-a u Pittsburghu, posebice Hrvatskoga etničkog instituta u Chicagu.

Boravak u Americi započeo je sudjelovanjem na 26. konvenciji HBZ-a, koja je održana u Clevelandu od 24. do 26. rujna 2023., i na kojoj je uz predstavnika HMI-ja bio prisutan i ministar vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman u svojstvu izaslanika predsjednika Vlade RH, u pratnji veleposlanika RH iz Kanade Vice Skračića te zamjenika veleposlanika RH u SAD-u Danijela Međana. HMI i HBZ odnose održavaju još od 50-ih godina prošlog stoljeća, a sudjelovanje na konvencijama HBZ-a stvar je Matičine višedesetljetne tradicije. Na konvenciji su delegati HBZ-a povjerili novi mandat dosadašnjem vodstvu na čelu s predsjednikom Edwardom W. Pazom. Tijekom konvencije održao sam niz susreta i razgovora s delegatima HBZ-a pristiglim iz svih dijelova SAD-a i Kanade u svrhu razvijanja veza s HMI-jem. Zanimljivo je napomenuti kako među delegatima ima članova 3., 4. ili 5. generacije iseljenika koji ne govore hrvatski jezik niti su ikada bili u Hrvatskoj, ali njeguju hrvatski identitet kojim se ponose, a članovima HBZ-a postali su odmah nakon rođenja na inicijativu roditelja.

Tijekom boravka u Clevelandu održan je susret i s pripadnicima hrvatske iseljeničke zajednice iz toga grada, koji je započeo hrvatskom misom u crkvi sv. Pavla, a nastavljen je u Hrvatskome nacionalnom domu „Kardinal Alojzije Stepinac“ u Clevelandu. U Hrvatskome domu obišli smo dragocjeno opremljenu knjižnicu povijesnih knjiga i pisaca iz Hrvatske i iseljeništva te Muzej hrvatske baštine, a na posljetku je održan i sastanak s članovima hrvatske zajednice. Bili su prisutni predstavnici hrvatskih nogometnih klubova Croatia i Zrinski, zatim Zajednice žena „Kardinal Stepinac“, Škole hrvatskoga jezika, Hrvatskoga kluba „Dalmacija“, Kluba Žumberčana, Kluba Istrijana, Ogranka HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman – Cleveland“, Zajednice utemeljitelja HDZ-a za SAD, HBZ-a, Uprave Hrvatskoga nacionalnog doma „Kardinal Stepinac“, Društva „Zagreb junior tamburica“ i „Cleveland junior tamburica“, KUD-a Hrvata BiH „Katarina Kosača“, predstavnici Hrvatskoga poslovnog društva i mnogi drugi članovi hrvatske zajednice iz Clevelanda. U ime domaćina goste je pozdravio Željko Perić, član Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, a Slavko Katić predstavio je sva društva i klubove, nakon čega su se s nekoliko riječi obratili i predstavnici klubova i društava, među kojima i Frane Bilaver. Kao glavni zahtjev Hrvati iz Clevelanda istaknuli su potrebu ponovnog otvaranja Generalnog konzulata RH u tom gradu, s obzirom na to da se procjenjuje kako na tom području živi i djeluje od 30 do 40 tisuća Hrvata.

Nakon Clevelanda boravak sam nastavio u Pittsburghu, u kojem se nalazi sjedište HBZ-a, i u kojem su mi domaćini bili predsjednik Edward W. Pazo, dopredsjednik Franjo Bertović i glavna tajnica Bernadette M. Luketich-Sikaras. S domaćinima se razgovaralo o nastavku daljnje suradnje HMI-ja i HBZ-a te ponajviše o organizaciji nadolazećega Tamburaškog festivala HBZ-a koji će se održati krajem lipnja 2024. u Zagrebu. Jedan dio vremena odvojen je i za obilazak Hrvatskoga kulturnog muzeja „Bernard M. Luketich“ te za detaljan uvid u građu knjižnice s mnoštvom rijetkih knjiga, zatim glazbene knjižnice s najvećom zbirkom hrvatske glazbe izvan domovine te arhiva HBZ-a u kojem se nalazi vrijedna kulturna građa i izvorna povijesna građa za znanstvenu obradu povijesti HBZ-a i iseljeništva na području SAD-a iz razdoblja od kraja 19. stoljeća sve do danas. Bilo bi vrlo dragocjeno kada bi se izlošci iz muzeja, te rijetke knjige i iseljenički dokumenti u vlasništvu HBZ-a, mogli izložiti u muzejima u Hrvatskoj jer bi se na taj način i šira hrvatska javnost imala prilike upoznati s bogatom poviješću djelovanja hrvatskih iseljenika na sjevernoameričkom kontinentu. HBZ je sa svojih 60 tisuća članova najstarija, najbrojnija i financijski najbogatija organizacija hrvatskih iseljenika, ne samo na području sjevernoameričkog kontinenta, nego i u cijelom svijetu, što se uz ostalo može vidjeti i po monumentalnoj zgradi sjedišta u kojoj je svakodnevno zaposleno oko 27 djelatnika, od kojih su se nekima pradjedovi ili djedovi doselili iz Hrvatske u SAD, a neki su u SAD pristigli prije 10 ili 20 godina. Osim sjedišta HBZ-a obišao sam i odsjek HBZ-a u mjestu Cokeburgu nedaleko od Pittsburgha, u kojemu je živio i radio bivši znameniti predsjednik HBZ-a Bernard M. Luketich, a u kojemu se svakog petka navečer okupljaju djeca hrvatskih iseljenika na probi sviranja tamburice. Posebno dojmljiv bio je obilazak prostorija u kojima se čuva mnoštvo hrvatske tradicijske odjeće i obuće, koja je skupljena iz svih krajeva Hrvatske, a kojima su me provele uz detaljan opis i gđa Marlene Luketich-Kochis te gđa Bernadette Luketich-Sikaras.

Tijekom boravka u Pittsburghu u Hrvatskoj se odigravao nogometni derbi između Hajduka i Dinama, a tom prigodom u Hrvatskom klubu „Javor“ u Pittsburghu, u organizaciji Ilije Jurišića, organizirano je gledanje utakmice, koju su zajednički pratili navijači obaju klubova, što bi na dan derbija u Hrvatskoj bila prava rijetkost. Kraj utakmice nešto su sretnije dočekali navijači Hajduka, za razliku od nas navijača Dinama, koji smo im iskreno čestitali na pobjedi. Poslije smo nastavili ugodno druženje i razgovore u kojima smo razmijenili korisne informacije, kako o djelovanju i problemima s kojima se suočavaju iseljenici, tako i o djelovanju hrvatskih institucija i programima usmjerenima prema iseljenicima i povratnicima, s obzirom na to da je dio iseljenika zainteresiran za povratak, a mladi članovi hrvatske iseljeničke zajednice zainteresirani su za studiranje u Hrvatskoj.

Poslije Pittsburgha boravak je nastavljen u Chicagu u kojemu je domaćin bila Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji predvođena kustosom fra Markom Puljićem. Franjevački bogoslovi fra Vinko, fra Danijel i fra Jakov cijelo vrijeme boravka bili su na raspolaganju za obilazak hrvatskih zajednica u tome višemilijunskom gradu u kojemu djeluju tri hrvatske župe, nekoliko hrvatskih društava, Hrvatski kulturni centar te Generalni konzulat RH, u kojem nas je primila generalna konzulica Sanja Laković. Gđa Laković informirala nas je o konzularnim poslovima i situacijom vezanom uz oko 200.000 iseljenika koji žive na području koje pokriva taj konzulat. U Chicagu se veliki dio hrvatskih iseljenika okuplja na sv. misama pa sam se imao prilike s njima susresti nakon svetih misa u Župi svetog Jeronima i Župi Presvetog Srca Isusova. Na području sjevernog dijela Chicaga obišao sam veliki Hrvatski kulturni centar i društvo „Hrvatska loza“ prilikom probi sviranja, pjevanja i plesanja hrvatskih plesova i pjesama, na kojima je sudjelovalo stotinjak mladih pripadnika hrvatskog iseljeništva. Važno je zabilježiti kako su među njima aktivni osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti pripadnici 4. ili 5. generacije hrvatskih iseljenika koji slabo govore hrvatski jezik, ali istodobno i mladi hrvatski iseljenici pridošli u Chicago prije desetak godina. Sudjelovanje na probi potvrdilo je značaj rada HMI-ja i korisnost njezinih programa jer instruktorica sviranja tambure gđa Sandra Korbar već 13 godina sudjeluje na Matičinoj Ljetnoj školi folklora, gdje je od najboljih hrvatskih instruktora naučila sviranje tradicijskih glazbala i plesanje tradicijskih plesova, a prikupljeno znanje vrlo stručno prenosi na mlade naraštaje hrvatskih iseljenika u Chicagu. Uz gđu Sandru djecu poučavaju i Anna Marie Hosticka kao instruktorica za tamburu i ples te Olivia Goreta i Maria Fumic-Skukan kao instruktorice plesa.

Posljednji dani boravka u Chicagu bili su obilježeni druženjem s hrvatskim svećenicima i časnim sestrama iz cijelog SAD-a i Kanade, koji su se od 9. do 11. listopada okupili u Chicagu na zajedničkom godišnjem skupu. Organizator skupa bio je delegat za SAD fra Nikola Pašalić uz prisutnost delegata za Kanadu Božidara Josipa Tenšeka te nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate izvan RH vlč. dr. Tomislava Markića. Na skupu sam prisutne pozdravio u ime HMI-ja te predstavio program rada Matice.

Boravak u Chicagu, osim obilaska hrvatske iseljeničke zajednice, velikim dijelom obilježio je i detaljan pregled arhiva Hrvatskoga etničkog instituta, koji već skoro 50 godina skuplja vrijednu povijesnu građu nastalu među hrvatskim iseljenicima u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas, a koji vodi fra Antonio Musa. Jedan mali dio arhiva je digitaliziran, ali još predstoji veliki posao sistematiziranja i digitaliziranja građe kako bi taj dragocjeni arhiv postao dostupan za proučavanje i znanstvenicima u Hrvatskoj te svima zainteresiranima za proučavanje hrvatskog iseljeništva.

Boravak među hrvatskim zajednicama u SAD-u još jednom je pokazao kako je osobni susret te mnoštvo razgovora i te kako korisno i potrebno za održavanje kvalitetnih veza Hrvatske matice iseljenika s hrvatskim iseljenicima, a usvojeni su i korisni prijedlozi vezani uz pojedine projekte HMI-ja, kao i za časopis Maticu koji se već desetljećima distribuira na adrese pojedinaca, udruga i katoličkih misija diljem SAD-a i Kanade.

Izvor:Matica iseljenika Hrvatske (https://matis.hr/casopis_matica_sadrzaj/matica_clanak/od-pittsburgha-doclevelenda-iseljenici-u-sad-u-gaje-cvrste-veze-s-domovinom/)